Kad snijeg zamete

u vremenima dugih zima

za najmračnije noći

jedna svijeća gorjeti će

na prozoru toplog doma

da sve lutalice ovog svijeta

znaju naći put ka sreći

i nitko neće znati gdje je

lutao tih tmurnih dana

pun čarolije koda sanja

pred njim sad je

na vrh bora zlatna zvijezda

sve svjetluca, sve je slatko

ko ptić usred toplog gnijezda

do Božića još je kratko.

By Dominis

Godine…

Prolaze godine 

i možda se više i ne sjeća tvojih prvih dana

možda majka više i ne zna tko si

ili otac kako te nosio na ramenima

ali ti se sjećaš

ti znaš tko te budio u ranim jutrima

nježnim poljupcima kada te ljubila

i s kim si se najslađe smijao

tko ti je oblačio najčudnija odjela u vremenu maškara

tko te vodio na one najljepše polnoćke za kojima opet čezneš

i tko je s tobom čekao ponoć u ranim Novim godinama

godine prolaze

ali nemoj… Nemoj nikad…

Nemoj nikad da prođe i ljubav!

By Dominis

Slušao sam milozvučni zvuk

kroz svo djetinjstvo svoje,

taj crvendać pjevao je

glasom milozvučne boje.

Pjevao je visoko, a lako

pjevao je u proljetna jutra,

pjevao je za mog djetinjstva

a tko će nam pjevati sutra.

Krošnje u mom vrtu

sada su tiše,

pjevao je crvendać

i ne pjeva više.

 

Nacrtati ću tvoj svijet, riječima

jer crtati ne znam

ali pazi

svaku skicu

svaki pokret kistom

sav onaj završni tuch

bit će kao mrzla voda na tvojoj koži

i znaš

sve će se kretati prema zemlji

toj majci naših kostiju

u njenoj utrobi

ostat ćeš ti pored mene za stotine godina

smijat ćemo se tiho

da nas ne čuju

možda, držati se za ruke

ako odeš prije mene

neka ti okrenu glavu u onu stranu

gdje ću ja jednom ležati

ako odem prije tebe ti okreni moju

da mogu u mraku gledati te oči, te ruke

nacrtat ću da znaš

tako divan portret od rima

da će kroz eone trajati spomen na te

moje riječi bit će sva moja ostavština

svo moje srebro i zlato

ali tebe će pamtiti

sretnu i nasmijanu

tebe će pamtiti

jer ti si dubina sjaja tog zlata

jedina slika nekog sretnog svijeta

života koji nikad nećemo napustiti

samo ćemo promijeniti tlo pod nogama

i Svjetlo koje će vječno sjati pred nama.

Znaš, moji snovi 

nisu kao snovi ovoga svijeta

ja sam ti vjetar, more, poeta…

Ali da znaš nepoznata curo

jednom ćemo se sresti

nemoj se iznenaditi nemoj se smesti.

Znati ćeš

jer samo žena to zna

da od čovjeka napravi komadić sna.

Znati ćeš kako

da od sveg sivila i nesreće moje

stvoriš novi svijet pun boje.

I ti ćeš jedina moći

pogurati me kad budem stao

podignut me kad budem pao.

Ali da znaš

zbog tebe će svijet stati

od sreće i srca što ću ti ga dati.

Poete su ti takve

ti bit ćeš moja muza

a svijet će jecati od radosnih suza.

Tvoja sreća

moja najveća obveza

tvoja ljubav moja najdublja teza.

Možda ćemo

putovati kao nomadi

smijat ćemo se i živjeti u nadi.

Možda ćemo

zajedno na barikade

dizati pobune protiv moćne vlade.

Možda samo

oploviti svijet

iz Burme ili Nepala donijeti cvijet.

Možda, možda

imam ideja na tisuće

možda ćemo imati vrt ispred kuće.

Za kraj, da znaš

taj život bit će divan san

samo ljubav, ljubav, ljubav to je plan.

by Dominis

 

Sve ima svoj vijek trajanja

sve prolazi

i velike ljubavi

i mali ljudi

sve će se jednom vratiti k prašini

bit će zaboravljene velebne zgrade Velike Jabuke

i sve buke Bangkoka, i Tokio, i London, Pariz

preko svega će jednom procvasti cvijeće

i ptice će opet pjevati u centru

i tihe će biti naše ulice

i pusti naši kolodvori,

a mi?

Rasute čestice, kosti u slojevima kamenja

duše nekih drugih svjetova

tko će ostati za nama

najmoćnijom među vrstama

jedini s razumom

koji bijahu posve, posve nerazumni.

U Nebu nema suza,

otro je Bog svaku,

i sad žive na svijetlu

koji su živjeli u mraku.

Ni boli više nema,

sama radost i veselje,

tu su se ispunile

svih patnika želje.

Ne nema tamo tuge

vječna ljubav žari,

i zbilja žalim onog

tko za to ne mari.

Dati vječnost

za trenutak svijeta

izabrati trn

mjesto divna cvijeta.