Nacrtati ću tvoj svijet, riječima
jer crtati ne znam
ali pazi
svaku skicu
svaki pokret kistom
sav onaj završni tuch
bit će kao mrzla voda na tvojoj koži
i znaš
sve će se kretati prema zemlji
toj majci naših kostiju
u njenoj utrobi
ostat ćeš ti pored mene za stotine godina
smijat ćemo se tiho
da nas ne čuju
možda, držati se za ruke
ako odeš prije mene
neka ti okrenu glavu u onu stranu
gdje ću ja jednom ležati
ako odem prije tebe ti okreni moju
da mogu u mraku gledati te oči, te ruke
nacrtat ću da znaš
tako divan portret od rima
da će kroz eone trajati spomen na te
moje riječi bit će sva moja ostavština
svo moje srebro i zlato
ali tebe će pamtiti
sretnu i nasmijanu
tebe će pamtiti
jer ti si dubina sjaja tog zlata
jedina slika nekog sretnog svijeta
života koji nikad nećemo napustiti
samo ćemo promijeniti tlo pod nogama
i Svjetlo koje će vječno sjati pred nama.
0 comments:
Objavi komentar