Sve ima svoj vijek
trajanja
sve prolazi
i velike ljubavi
i mali ljudi
sve će se jednom vratiti
k prašini
bit će zaboravljene
velebne zgrade Velike Jabuke
i sve buke Bangkoka, i
Tokio, i London, Pariz
preko svega će jednom procvasti
cvijeće
i ptice će opet pjevati u
centru
i tihe će biti naše ulice
i pusti naši kolodvori,
a mi?
Rasute čestice, kosti u
slojevima kamenja
duše nekih drugih
svjetova
tko će ostati za nama
najmoćnijom među vrstama
jedini s razumom
koji bijahu posve, posve
nerazumni.
0 comments:
Objavi komentar