Godine…

Prolaze godine 

i možda se više i ne sjeća tvojih prvih dana

možda majka više i ne zna tko si

ili otac kako te nosio na ramenima

ali ti se sjećaš

ti znaš tko te budio u ranim jutrima

nježnim poljupcima kada te ljubila

i s kim si se najslađe smijao

tko ti je oblačio najčudnija odjela u vremenu maškara

tko te vodio na one najljepše polnoćke za kojima opet čezneš

i tko je s tobom čekao ponoć u ranim Novim godinama

godine prolaze

ali nemoj… Nemoj nikad…

Nemoj nikad da prođe i ljubav!

By Dominis

 

Gdje je ta zemlja ideala?

U kojoj to državi

svi sretno žive?

Gdje su ljudi braća

i gdje to nema

siromaha?

Ta je zemlja

njegov san,

on živi u njoj,

poznaje joj pute,

on znade kako bi moglo,

ali ne zna zašto ne žele.

O, nitko ne zna 

tako lijepe snove sanjati

kao siromasi.

Nitko ne zna

otkud siromahu smiješak,

nitko ne zna

otkuda mu nada.

Kad ništa nema

kako može biti sretan,

ali oni ne znaju što se u njemu skriva.

Oni ne znaju da kad on sanja,

još jednom ću reći,

sanja najljepše snove,

on sanja neke zemlje nove,

oni ne znaju 

da život može biti 

satkan od snova

i nešto malo jave,

tek od mrvica nade,

i nevinog duha,

jer je mudar, zna,

zna da je to mnogo…,

mnogo vrijednije od kruha.

 

Kod rođenja krik se čuje,

koji odjekuje kroz čitav vijek,

ali smrt već negdje tu je,

kako je strašno reći „čovjek“.

I kada sve borbe prođu,

i kad se oluje smire,

ostaje samo čovjek,

bitak koji umire.

I pred kraj svog života,

reći će „sve tek bio je čas,

ali eto prošlo je i to

i sad napuštam vas“.

I u posljednjem času,

samo jednu nadu ima,

da preda se u Njegove ruke,

da izmiri se sa svima.

 

Ako jednom sretneš moju majku,

tamo, tamo na našem otoku,

reci joj da dobro sam,

reci joj da sin joj nađe,

znat će da leže ali kaži, sreću veliku.

Ne pričaj o sijedoj bradi,

ni o dugoj kosi ne pričaj,

ne spominji ni rasparane hlače,

i da su mu kadšto broj, dva kraće,

al reci joj da mislim na nju,

da je vidim u svjetlu gradske tame,

tu gdje njeno svijetlo jače svijetli za me,

i vratit ću se jedne noći,

isto kako sam u svijet morao poći,

osmjehe ću donijet i njoj i tati,

reci joj da pusti, neka ne pati,

sve će biti dobro, znam da sreću još čeka,

reci joj da se čuva i neka me dočeka.