Ako me jednom sretneš
negdje u tom bijelom svijetu
onako kraičkom oka
vidiš kao moju siluetu.
Nemoj se okrenuti i otići
nemoj ući u ta kola
podigni se na prste
mahni, vikni: Nikola!
Vikni kao da o tome
sav ti život ovisi
to možda nije samo san
i nisu samo moji obrisi.
To sam ja u sjenama
to su moje stope u snijegu
i sjećanje na djetinjstvo
igre na Malome brijegu.
Ali ako se okrenem
i ti prepoznaš moje lice
nemoj se razočarati
ta pjesnik živi poput ptice.
Od mrvica i darovanog
od ljubavi i snova
od sjećanja i buduće slave
od čarolije svojih slova.
Postovi
0 comments:
Objavi komentar